Listanje – Spasoje Joksimović

Dobro je da listanje nema veze s napuštenošću Razlikuje se od naše (ne)moći Iako pred potpun mrak Opet zalazak zalaska obasja horizont Da se može osmotriti svako stablo U osećaju da sve što je daleko u priči, nije tamo Nego kroz različita lica iste šupljine Dok unutra smo Bude završeno…
Pročitaj više →

Marijana Tomašević

Samo se jedan odjek ponese u novi život koji započinjemo bez prošlosti i bez straha. Samo poneka reč koja nije izgovorena ali je rob onih koje su se izmakle. Samo one misli i dela koje se ne menjaju i koje su stalne u unutrašnjoj borbi sa samim sobom. Samo je…
Pročitaj više →

Četvrti dan – Silvija Stojić

Nije trebalo toliko da studiram. Trebalo je češće da putujem. U Italiju, na primer. Ionako sam stalno čitala, Tada, kada sam bila mlada. Nosila bih sve te haljine lepršave, i šešire bih nosila, Onako, da ti se ne vide oči, kao u reklami. Rumuni su dobri muzičari, Tako je pričala…
Pročitaj više →

Treće slovo – Spasoje Joksimović

Neko je zalogom vatre pokušao da napiše reč, na samom ulazu-izlazu, mestu za sve stvari u prolaženju ali ga je isto neko sprečio i nastupi vedrina zbog nedostajanja Stao je kod “R” Pretposlednjem, u jeziku ovog slučaja I time je makar pobeđeno značenje-posledica četvrtog  
Pročitaj više →

Počelo – Spasoje Joksimović

Potrebno je kraju da nešto ostane suvo Iako tako se iznova stvara svet Bez obaziranja na potop u s(i)vim predanjima Preko rana od gitova i tuđih boja Ne sviđa mi se svet, ni pročelje odsjaja u kašikama Ne bojimo se smrti zbog sebe, da bismo kazali da je to usled…
Pročitaj više →

(Za)hlađenje trajanja – Spasoje Joksimović

Smisao nesvestan sebe možda je kao Svedržitelj Ili je postojeće zbog svesti nesavršeno Nastajanja i opstajanja možda su slučajnosti Ne pominjem nestajanja Ali se u opnama koje spajaju listove lukovice, krije ličnosni Bog, prostraniji od semitskih prostora Zato ne pati zbog Dara koji je izazvan Dobio si pogled na arhetip…
Pročitaj više →

Poslednji put – Dragan Zarić

Nikada ne znaš kada ćeš svojim omiljenim predelom, proći poslednji put. Nikada nećeš moći da znaš da možda svoje najbliže, vidiš poslednji put. Nikada nećeš znati da njene usne ljubiš, možda poslednji put. Možda tvoje sutra nikada neće doći, jer ti danas dišeš poslednji put. The…
Pročitaj više →

Pogrešno vreme – Dejan Birišić

Pogrešno vreme i pogrešni ljudi, loše je vreme, a neobični ljudi, puštam korake da vode me niz padinu, puštam telo da se pomera i da se ne seća gde me vode, gde me vuku. Puštam ruke da razgrću tminu, jer pogrešno vreme i pogrešni ljudi ne vide sad ništa, jer…
Pročitaj više →

Sreća – Dragan Zarić

Sreća, put ka sreći, čekanje sreće. Nema mesta sreći, sreća koja nikada neće doći. Na ovom mestu nema sreće, nesrećni ljudi, žene i deca. Zemlja sreće, ideal sreće, sreća u očima. Jesi li srećan? Zašto si srećan? Čemu tolika sreća? Očekivanje sleda srećnih događaja. Usralo ga, sreća. Čemu se nadaš,…
Pročitaj više →
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10