Nikad suviše – Jana Aleksić

Taj zadah hara milenijumom
Zaražen opseda upravne zgrade
Da okrvavi stepeništa i sobe
Po sili bolesti

Ni da se izdudnje neronska srca
U činovnicima mača
iskovanog po meri nadolazeće vatre

Oštrica je zmijska krljušt
Što se cakli otrovom odluke
Kada joj se na golom suncu primakneš
Goluždrav, ne i bezazlen
Na probu straha.

Svako vreme po svom tlocrtu
Kao medonosne laži,
slogani lepljivi za prste na vagi

Zakon je oštrač podozrivih sudija
Vratovi beli i na dželatima
Od miljenika bogova bezimeni leš.

Nikad suviše.

Srdit je ljudski izum
Juče i sutra spržiće pravična struja
Nečija kao ničija
Paljevine su slavne

I ti, u svoje vreme preraspodela
već rođenjem sa trakom oko mišice
pun zasluga stanuješ između svinja i zombija
opkoljen sjajem bodljikave žice
osluškuješ sudbonosnu prozivku:
I ti, i ti…

children of men
children of men

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *