Prolaznost – Gustav Krklec

Smrtniku nisu dana mnoga ljeta da se po svijetu šarenome šeta, da gleda lađe, trgove, zvonike, izloge tuđe, žene, stare slike. Sve naglo prođe, sve se brzo stiša, i dođe jesen u srce i kiša. Koljena klonu, oči trnu, pluća gasnu ko sanje, kao nadahnuća. I trudan putnik padne pokraj…

Pročitaj više →

Ponor – Veljko Petrović

Ko duplja džina što pogibe anit, jer htede drsko svod da robi zvezdan, i čije kosti već srasle u granit – u grotlu zija ponor, crn i bezdan. Od njega pastir svoja stada čuva, i burnih noći, kad se lomi građa, mlađima priča: – vitlac to je Stuva, noćas u…

Pročitaj više →

Veze – Guillaume Apollinaire

Strune sačinjene od jauka Brujanja zvona kroz Evropu Obešenih vekova O vi šine sto čvrsto vežete narode Svega nas je dvojica ili trojica ljudi Oslobođenih od svih veza Pružimo jedni drugima ruku Žestoka kiša koja raščešljava zanosne Te žice Žice izatkane Podmorski kablovi Vavilonske kule pretvorene u mostove Pauci –…

Pročitaj više →

U meni se ljulja – Danijel Dragojević

U meni se ljulja kao za nevremena. Moram se prikupiti. Svakako se moram prikupiti. Ona ima dva velika oka koja me tri godine prije nisu gledala. Bože moj, gleda me! Istina je, ja sam njezin otac, držim je za ruku i krećem s njom prema parku. Ako me pita nešto…

Pročitaj više →

Izmeštenost – Spasoje Joksimović

Daleko od olujnih bregova,Neko se igra i izmešta unutrašnjost. Tako se mašta o ženi bele puti,Vraća u strah od snegova i očiju.Pred sobom napušteni Izrailj postajem.Daleko od svih slika, rodi se ostvarenje.Ne boli što je mnogo čekanja bilo,Nego hladna tuđa misao.Izmešteni lični predeli Nečije su sterilne pustinje i Ljubim te…

Pročitaj više →

Majdani u biću na dvije noge – Tin Ujević

I Povijest mora biti pregažena! Gazi sa mnom na svjetlonosne budućnosne staze. Klikni širem nebu! Šetnjom tamnom izvest ću te u radosne oaze. Kroz trijemove ruža i mirta, a uz svirke kovrčaste, ti ćeš vlage ispunjenja liti, kada, vođen rukom boga i ritmom dirke, stopama almeje uđeš u Magic city….

Pročitaj više →

Produženi svijet – Tin Ujević

Stvari su oko mene duboko sadržajne. Cvijeće ima značenja i riječi na rubu puta. Vode šapću u noći neiskazane tajne, i vjetar na mahove čudne maštanije šaputa. Oči životinja krijese se s voljom izraza. Kamen u brdu nasumce lik i smisao prima. Nesvijesna savjest pita se: zbilja, ima li izlaza…

Pročitaj više →
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10