Pijanica – Silvija Stojić

Šta ti znaš o smrti? Pijanice jedna obična…ološu, poslednji čoveče! O čemu ti pričaš ako već ne pričaš o mučnini, o bolovima…ono, znaš, kad te kosa boli jer više nema šta da boli, a da već nije. Glupane jedan, najgluplji! Nema tebe ni šta da boli, glup si, previše. Sve…

Pročitaj više →

Ošišana – Silvija Stojić

Ima ta žena neka, u crveno boji kosu. Šta ja znam, srećemo se tako na ulici. Ja pijana, ko po običaju, ona uvek nešto našminkana. Il našmrkana, bem li ga. Šta ja znam… dali mi neku dioptriju, kažu – nosi ih za daljinu! A ja na daljinu odlično vidim. Nego…

Pročitaj više →

Čudesna noć

Stajao je sa svojim pobratimom Piterom.Stajali su za jednim od desetak malih šankova u Kirkovom omiljenom kafiću “šestica”,koji je kao i obično u vreme vikenda i oko ponoći bio pun kao oko.Sa njima je bio i njihov prijatelj Kol koji je u Grad izašao da bi se video sa Piterom….

Pročitaj više →

Nešto bez naslova – Nikola Zelenković

Odrastao sam u gradu u kome je devedesetih godina svaka ulica imala bend. Ne mislim na velike gradove povezane dobrom saobraćajnom mrežom, sa velikim gradskim budžetima. Mislim na gradove bez bioskopa, pozorišta, kulturnih dešavanja. Grad u kome se preko jedne decenije na trafici mogao kupiti heroin, trodon, tramadol, valeron, sintrodon,…

Pročitaj više →

Moje žene više nema – Silvija Stojić

Moje žene više nema. Pokupila je prnje i otišla. Javio sam komšijama, javio konobarima i svima koji me znaju. Došlo mi je da stanem na sred parka i vrisnem : “Moje žene više nema! “, al onda sam došao kući, frižider je bio prazan, orman je bio prazan, tv ugašen….

Pročitaj više →

Dnevnik usamljenosti – Silvija Stojić

Francuska šansona na radiju sveća koja miriše na vanilu u novom, malom svećnjaku, majka maznula s posla pirinač u rerni, miriše, spreman puna kolica lepo nasečenih cepanica za loženje vatre prazna ulica ogolelo drvece život na drugom spratu pas koji bi po ceo dan da se igra komšija pozdravlja kafa…

Pročitaj više →
1 2 3 4 5