The grave of our youth is up ahead And life has become a burden We move in circles of suppressed despair Waiting for the sun And turning stones to find evidence But it hides in the recesses of our hearts A written decree of our loss And we carried no…

na kraju se svi Putevi ukrste u jedan: ka Gospodu govorila si da je sve u volji ali nijesi znala da njena nedovoljnost srazmjerna je našoj grješnosti i nevjerovanju u uzrok svih naših patnji – u sumnji da li postoji put ka Gospodu ostavljanje tragova ublažavanje smrtnosti je li i…

Like a fool with blinders on You view this world as ruled by kings But what if they’re puppets like you and I And the world belongs to a few ? As they soon hit the peak, the top of a pyramid They find themselves embracing the darkness Sworn to…

Čekajući super-mesec oblaci plove ulicom Tamjan se uvlači u kosti vrhove prstiju Rastačemo se poput odraza na vodi Mostovi su tužni obrisi Otvaram kišobran bez potrebe Jedem se bez apetita Rasplinjujemo se Neonski oblaci Pre neki dan sam prvi put osetila strah od smrti Od toga ne može intimnije (sebi…

Somewhere in time When your joy gives in Think about us Think how we are travelling to you To visit you To bandage you in pain To tuck you in And put you to sleep For some better time You have asked for it You had that look Towards remote…

Stojte vi sijači vjetra, vi žeteoci bure, Stojte pred Galilejcem Uzmite kondir vina, dok se loza Nije skupila i osušila, Dok još nije u oganj bačena I spaljena, Ispijte na iskap Ipak vas služi bludnica poslednje vrste Plemićke krvi, Drskijeg stvorenja od nje nema, Jer drskost i bijes iz prestupa…

He had me handcuffed to a chair. Why me, or the chair, – not a clue. Night after night, the same dream. Sometimes it’s a wall, with my wrists nailed tight; sometimes irons round my neck. The eyes are open, rising in the dark. I’m alone. He had me handcuffed…

Državom ogoljene Porodice u strahovima sede Po kućama Pod svećama Sa nadom da će glava naći posao… Sa nadom da će oterati besne đavole nemaštine Da će dobiti to malo parče zemlje Da će zasad uspeti Roditi novu čeljad I obnoviti usnuli duh vere Poor People…

Kad bih se ponovo rodio dolina bih bio koju nastanjuju ptice vodi u korenu bih bio i krepio sanjare i pesnike kad bih se ponovo rodio frula bih bio frula dvojnica rado bih lađar bio i zaljubljene vozio u zalive njima znane dah zore bih pio i pesma bio pesma…

Tragom neke stare priče Sledim tamnu noć Šumi reka ispod mene Budi moju žeđ Tamo gdje sunce greje polja Za mene skriven plavi svet tuguje Istočnim putem treba poći Vodi me željo daj mi snagu Šušti tama oko mene Umor zgrabi me Spuštam ruke hladnoj zemlji Sve je bliže sad…

Bilo je rano pre podne kada je Kirk zacuo kucanje na vratima svoga stana. Bio je vec budan i slusao radio.Ustao je i otvorio.Pred sobom je u polumracnom hodniku video nejasnu figuru muskarca. -Jos uvek zivis ovde?-upita nepoznati. Kirku je glas bio neverovatno poznat.Onda mu je sinulo. -Kene?! -Ja sam,covece!…

Tuga će zaspati Kratka radost U pogledima neveštih koji ne opisuju dar daljine Samo do prozora suseda seže A kada se probudi radost U onima koji imaju Tebe Tuga će zaspati snom neprobuđenih

bosonogi hodamo vrelim asfaltom pred nama je put koji vodi bilo gde vazduh miriše na Arizonu ili Afriku u kojima nikad nismo bili hodaš kao panter ja idem za tobom i ne znam na koju životinju sebi ličim a da nije pas inatiš se ne ideš u korak sa mnom…

Dobri ljudi uvek stradaju A loši uvek dobro prolaze Da li ovi prvi to ne znaju Ili se ovi drugi snalaze To je stara priča Koja i danas važi Ako misliš drugačije Ti napiši ili kaži Pa šta bude da bude Istina takva ostaje Pa bunio se ti ili ne…

Jednoga ljeta, na pijaci u Baru, Sasvim nepoznata prodavačica igračaka Prepoznala je na meni Čelo moga oca. Otac je već tada bio mrtav. Danas me niko ne prepoznaje Po ocu; ni ja ne nazirem Ništa njegovo na sebi – Osim osjećaja da sam mu svakoga dana Sve bliži!