Dva raba – Branislav Nušić

Zatutnjaše sva četiri zvona Povrveše kite i mundiri Povrveše perjanice bojne Povrveše bezbrojni šeširi Svi majori debeli i suvi Oficiri cela kita sjajna Pukovnici, s orlom i bez orla I još neko, ali to je tajna Potmulo su udarala zvona Udarala zvona iz budžaka A i što bi da se…
Pročitaj više →

Ukletim pesnicima – Marko Stamenković

Kretoše u neosvitnost dana tragom pepela u čijem nestadoše plamu razvenčaše ih sa suncima rasparčane zvezde Vragom proglasiše boga i utamničiše tamu. Crnilom mastila i prokletstvom krvi ambise pretvoriše mrtvilom u putanje pa njima odoše potonji i prvi da osluškuju grobno šaputanje. Ukletih reči sa usudom da objave poslednje zrno…
Pročitaj više →

Tužna pesma – Srboljub Mitić

Ne zna se zašto trava na nekom grobu nikad ne nikne. Možda su kosti još besne, još otrovne u zemlji. Možda ponekad, noću, zakopani strašno urlikne za suncem i jed izbljuje u zemlju da nikad ni zmija kroz humku mu put svoj ne izrije. Ne zna se zašto trava na…
Pročitaj više →

Ava Justin Ćelijski

Raniše me ljudi u srce, i mesto krvi potekoše suze. Nežna nebesa,evo vam kazujem svoju tajnu: mesto krvi u srcu imam suze. U tome je moj život, u tome je moja tajna. Zato plačem za sve tužne, za sve nedužne, za sve ponižene, za sve uvređene, za sve gladne, za…
Pročitaj više →

Loš Inok – Šarl Bodler

Sa ogromnih zidova manastira drevnih često Istina sveta gledala naslikana; to je grejalo srcaiskušenika revnih i blažilo hladnoću njihovih strogih dana. U ono doba kada Hristov je usev cvao, mnogi kaluđer,danas neznan a onda slavan, za radionicu svoju groblje je uzimao i Smrt je veličao na način jednostavan. -Duša je…
Pročitaj više →

Boga su ljudi ubili

Otrovali su se narodi sa svih strana lukavošću njegovom. Nisu se pošteno ni oprostili od spasitelja svoga, a već su u smrtni greh zagazili. Pogazili sva obećanja predstavljena Ocu. Primećeni su od velikih demona. Oni daruju im duvan,trnje i očaj na poljima, gde zlo iz zemlje crne izlazi noću… Zahvalni…
Pročitaj više →

Provincija

Licem u lice takvi smračeni mere jedni drugima grehove padove i uspone Podsmevaju se i potpaljuju tu gadnu narav Gaze sopstvena osećanja samo da svet vidi da oni brinu A nizašta drugo i ne brinu osim za svoju vatru na svome ognjištu Cock Robin
Pročitaj više →

Ulica Branitelja Zaspalih Duša – Emina Đelilović

Mrtva tijela idu napolje u veličanstvenoj noći strasnog opijanja. Jutros je pronađen živ čovjek u Ulici Branitelja Zaspalih Duša. Trebalo bi ga uputiti u pećinu. Gdje je nestao Zaratrustra? Trebalo bi mu otkinuti prst. Vlada traži ceremoniju. Inicijalizacija satanizma. Bacimo čini. Možda mrtvi napokon zaspu. antichrist-lars-von-trier
Pročitaj više →

Dopust za odlazak – Emina Selimović

Dejani Spakuj svoj kofer. Da! Možeš otići! možeš odnijeti svoj osmijeh, možeš odnijeti svoje orgazmične ruke koje me čvrsto drže živom, možeš odnijeti moju vedrinu, možeš odnijeti polovicu mene. Možeš odnijeti i moje snove i tvoje snove možeš. Možeš odnijeti sve, ali, da se brzo vratiš! Mjerenje boli je posao…
Pročitaj više →

Njena lepota

Suncem okupana Pored reke Ostavljena je da sedi sama Da razmisli Kuda takva I kako od jada da pobegne U šumi nedaleko Sedi smrt i čeka Čeka da taj trenutak otkuca I da po nju krene Ona se nije plašila Znala je da joj smrt za vratom diše Jer krivica…
Pročitaj više →
1 2 3 4 19 20 21 22 23 24 25 26 27 37 38 39 40
 

Poslednje pesme

Arhiva