Poplavio je Mjesec neopran
U prvom plaču zabrojanih prstiju
I nije bio kraj
Igraj
Ponesi ključ
Osveti se stopama cvijeća koje juriša
I vi knjige umotajte u bijele čarševe
Daleko od zemlje
Ćutite
Znam ja kako umire kamenje
Meni će opet zakopati ruke
Stare kao vjetar u snu tamnog dječaka
Jer pjesme ne umiju da počnu ispočetka
Ćutite
Hladno je između stakla
Stao je mrak
Treba se čuvati sive boje
Stalo je Sunce da opere boje
JA znam kako umire kamenje
Tuđe su misli mekše od straha
Ovo je mjesto gdje umiru prave linije
Bude se samo oni koji ne sanjaju
A TI i vi ste obučeni u krzno žene kojoj ste iščupali usne
