Aleksa Šantić – Što te nema

Što te nema…  što te nema…  Kad na mlado poljsko cvjeće  Biser niže ponoć nijema,  Kroz grudi mi želja l’jeće:  Što te nema, što te nema…  što te nema…  Kad mi sanak pokoj dade  I duša se miru sprema,  Iz srca se glasak krade:  Što te nema, što te nema… …
Pročitaj više →

U svetu stvaranja – Marko Vlašić

Lepo je obradovati svet nečim lepim Objavljena je lepa vest To će neko prepoznati Odobriti Uvažiti Deca se rađaju Našom težnjom Višom voljom I ona su lepa vest Nedorečen je razum Hitaju rastom svi dalje Dublje Misleni setom gledaju lepe vesti Do u nedogled stvaranja Nema promene tog stanja Sve…
Pročitaj više →

Čarls Bukowski – Nasmejano Srce

Tvoj život je tvoj život. Ne daj da utone u bolesnu vlagu pokornosti. Budi na oprezu uvek postoje izlazi. ….negde ima svetla. Možda nema mnogo svetla ali bolje i to nego mrak. Budi na oprezu. Bogovi će ti ponuditi šanse. Spoznaj ih,ostvari ih. Ne možeš da pobediš smrt, ali možeš…
Pročitaj više →

Za sitnu lovu – Marko Vlašić

Zašto kupuješ njihove duše za tu svotu novca Njihovi porazi su njihovi i ničiji drugi Zašto kupuješ njihov strah ljudska duša je sazdana takva da budi se i spava ponovo A narodi znaju svoj kraj I ne treba im lova za premeštaj. Helle Louise Kierkegaard
Pročitaj više →

Čarls Bukovski: 59 centi kilo

Volim da gluvarim po običnim mestima i posmatram ljude sa distance. Ne želim ih previše blizu jer će početi da me guše. Ali u samoposlugama, perionicama veša, kafeima, na uličnim ćoškovima, autobuskim stanicama, u restoranima, dragstorima mogu da gledam njihove pokrete, lica odeću… da posmatram način na koji hodaju, stoje…
Pročitaj više →

Vasko Popa – Daleko u Nama

Evo to je to nepozvano Strano prisustvo evo ga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata na rubovima našega smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj šetnji…
Pročitaj više →

Vladimir Majakovski – Oblak u pantalonama

Vi mislite bunca malarija? To je bilo, bilo u Odesi. “Doc’u u cetiri” rekla je Marija. Osam. Devet. Deset. Evo i vece u nocnu strahu bezi, vece decembarsko s prozora u magli U staracka ledja smeju se i rzu kandelabri. Mene vise prepoznati ne moze: ja sam zgrcena gomila zila.…
Pročitaj više →

Konačna reč

  Nemam tu konačnu reč da vam izustim da vam osvetlim put u mraku da lakše izađete iz tih tmina i okova   Nemam tu konačnu reč da vam izustim i pogledam vas osmehom radosnog sina na tom putu   Nisam se trudio do krvi da vam se nađem da…
Pročitaj više →

Pišeš li ?

Ako pomisliš da pišeš a ne možes nešto ili neko  ti ne dopušta .   Nemoj da pišeš onda, budi miran, čekaj.   To što ipak  budeš napisao, nije dovoljno nisi dobro napisao.   Nije dovoljno kada ti ideja nije na mestu u trenu, promisli dobro ili legni da spavaš.…
Pročitaj više →

Razlike

Vi što strahujete da kao oni ne postanete, vi ste ti koji mrzite.   Sebe ste uzdigli do plavog neba, koje ne pripada vama.   Previše nas je danas, ali nije vaše da ubijate. Ko ste vi? Ko vam je dao za pravo?   Raznim naukama mučite nevine, potisnute i…
Pročitaj više →

Celim bićem

Celim bićem vas volim… Ali kako bez vas… Kada ta, moćna veza misli, nikada ne prestaje?   Nemoguće je vladati, rečima tim, u trenucima neopisivim.   Nesigurno je stajati tu.   A tamo dalje, na poljima iskušenja, gde nisu moja, niti vaša, gde pobede ne postoje, tamo se krije On.…
Pročitaj više →

Samilostan

Probao sam da budem pored tebe da držim te, da ne puštam te, sebično, samo za  sebe.   Ali ti, ne daš se.   Misliš da sama možeš, bez ruke pomoći, bez mene.   A ja eto, puštam te sada. Idi za njim i njegovom milošću.  
Pročitaj više →
1 2 3 4 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
 

Poslednje pesme

Arhiva