Novogodišnja – Katarina Sarić

Ovdje Nova godina počinje u novembru a završava u februaru
kao da ljudi
nemaju pametnija posla za preostale dane
Nešto je
prokleto teško u kvaru
u vazduhu dim od petardi dječurlije
Tako bih voljela da sam mehaničar
da popravim auspuh
Nešto je prokleto teško
zaglavljeno
sprečava protok kroz vazduh
Vaz-duh je vas-duh je sav-duh
a meni ispada na ove stranice
nemilice
prepuno duhova akcijskih svinjskih glava
sve je
tako mi se stalno spava
Disanje
poslije tebe i mene
prenaporno je
I kao i pisanje
ljubavnih pisama poslije Marine i Rilkea ionako
nema nikakvog smisla
sem smijurije
Ja svakako
ih pišem jer da nema ovog ventila
javio bi ti već neko da su me skinuli s prozorske daske
odavno
u balskoj haljini od tila
odštampana svježa vijest
Ne pamtim prostore na kojima je običaj izbacivati kroz prozore
stari namještaj za godinu Novu
stavljati maske
I nije obijest
skuvati vina od cimeta i narendane kore pomorandže
ispred kamina
se izležavati na koži
po mogućnosti s animal printom i flekama od karmina
ispeći svinjsku glavu s jabukom
a kandže iskoristiti za dekoraciju
mjesto toga
igrati se Boga
bilo bi lijepo (ako ne i na korist)
umijesiti kolače bez brašna od kvasa
vlažnih poljubaca
od gušta
onog tebe starog i mene
nove od jezika nemušta
napredene
ovog puta
zaigrati twist
Ovdje pripreme za Novu godinu traju beskrajno dugo a jedne te iste se
čekaju deceniju po deceniju
proklete i teške
osjećaju se na greške
zatrpane
pod tepihom
prije nego nagrnu na čestitke gosti
Ja bih samo da je izmažem prosutom tintom
po pravom papiru umjesto word-a
prespavam
prokletim i teškim snom
isuviše
Gorda
za početak novi

Stanley Kubrick

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *