Sutra, kad se polje zabijeli od zore,
Na put ću poći. Znam, ti me čekaš tamo.
Ići ću kroz šumu, ići preko gore,
Jer ne mogu dugo da ti nisi sa mnom.
Zadubljen u misli, hodat ću u muku,
Nit ću što vidjeti niti čuti moći,
Sam, neznan, pogrbljen, prekrštenih ruku,
Tužan, a dan će mi biti sličan noći.
Neću pred Harfleurom gledat u sumraku
Jedra u daljini, zlato što se ljeska.
Kad stignem, na tvoju položit ću raku
Buket od božike i procvala vrijeska.