kad mi nokti narastu toliko
da ih ne mogu čistiti
lutanje po svijetu se završava
dolazim kući
na kladi sjekirom
odrubljujem svoje fine nokte
sve dotle dok i crno
ne ispadne
slažem ih u kutijicu
odlažem u biblioteku
pamte mi priče s putovanja
kad noću ugasim svjetlo
čujem žamor u kutijici
sjećaju se svakog pozdrava
dodira
pletući mi uspavanku
svaki iz svog ugla opisuje
mjesto na kom se nalazio
u snu nova putovanja
pjesma traje sve dotle
dok mi nokti rastu
dok je oštra sjekira
dok se klada s mjesta
ne pomakne
