Putem samilosti – Marko Vlašić
Nedostojan stojim, nerazuman slušam, u tišini, tvoje reči i moju muku. Pomozi mi. Mirno da primim, to breme, ljubavi i smrti, što značilo je u prošlosti. Pomozi. Duša da sama nađe lek i da se putem tvojim, prepusti milosti. +33-4
