Mladi autor živi u pošti.
Budi se na šalteru
dok trpa velike riječi
u A4 kuverte adresirane slijepcima
koji su nekad davno
lizali ljepilo na rubovima
omotnica punih njihovih riječi.
Mladi autor živi u pošti.
Susrećem ga često
usamljenog i tužnog,
razočaranog u sebe
i umjetnost.
Kosa mu je raščupana,
duša mu je zapuštena
od čekanja.
Poštanski uredi kao sirotišta
za pjesnike i prozaike
koji zaspe pokraj razglednica,
a odgovor ne dolazi.
Lijepe se markice
dok se okreće planeta,
mladi autori u poštama
pišu o mladim autorima u poštama;
a odgovor ne dolazi.
Odgovor nikada ne dolazi.
Bravo Antonio