Amy W. – Marko Vlašić

Mislila sam da ću te sresti tamo Da ćemo otići na to mesto Gde smo proveli divne noći Gledajući radosne ljude I plavi mesec Kako peva svoju pesmu Naša ljubav nije završena Nije kraj Nije kraj putovanju Koje smo ucrtali u pesku Znam da ti je ostalo u sećanju   +24-2

Nepoznata svita dolazi po tebe – Marko Vlašić

Crna svita dolazi Da presudi za tvoja zlodela Da ti odseče skalp zlatne kose I uništi zastrašujući glas Praznovao si zlo mačem u snažnoj ruci Gromoglasno Sekao sve pred sobom Osvajao trofeje Trpao u čelične mreže Te oslabljene narode Gomila njih koje nisi uništio Ulovljene Očajne i nagluve duše Glasom si Bespoštedno robio u samice […]

Belo sunce – Marko Vlašić

Tebi Hladna jutra samo mogu pomoći Ti si dozvolio sebi da se zatvoriš Da te zla sigurnost obmane Dozvolio si da ti takav prostor menja lik Da te iznova podseća na ruglo života Mučne godine će biti potrebne Da ti otvore oči vremena Mučne godine povratka Na put Gde si nekada Slomljenog srca Gledao u […]

“Yesterday Don’t Mean Shit” – Pantera

There’s nothing special about it It’s either there when you’re born or not Gifted with talent are no big deal Welcome to the death of a century… Cause yesterday don’t mean shit What’s over is over and nothing between Yesterday don’t mean shit Because tomorrow’s the day you have to face There’s no rewinding time […]

Govor dobrog duha – Marko Vlašić

Legenda  nas oblikuje Ostavila  je snažnu plavu svetlost I prave reči Koje ti u snovima darujemo Nije nas strah od zaštićenog sna Niti od gubitka darova Strah nas je od zaborava I praznog slova Samo da bismo dopreli do tvog sećanja Mi prolazimo kroz rupe Kroz otvorene prozore Šuplje krevete Staklo Kristal Imenuj ti sam […]

Određena grupa nepomjanika i nepripremljeni snivač – Marko Vlašić

Njihove starešine vode računa Određuju noć I koga će od njih da pošalju Traže slobodan pedalj Slobodan prostor Direktno u polusan Pronađenog sa strahom ciljaju Munjevito U grčevima Ponekad i slobodno Kasnije Od Admirala traže svoju nagradu Za par svojih nemih trenutaka I nekoliko plavičastih (polaroid) slika Usađenih u sećanje +240

Vreme čekanja – Marko Vlašić

Moja ulica je tako puna staraca Njihove teme su preozbiljne I radost je neizvesna Krvavim rukama na dlanovima hodam Pored slepih Na šezdeset jardi od ambisa Pozdrav spavači Dajem vam sve dukate Vratite mi moju ulicu čekanja +24-1

Poruka zlatnog učenika – Marko Vlašić

U polju divnih mirisa Na putu ka novom naselju Gde me pravednici očekuju Ja čekam sa još nekima Oni me bodre da budem jači Da se suzama operem Od sanka tuge Kažu da putovanje je počelo I da mirisi dodeljeni Pomažu da vas u srcu sačuvam (in memoriam) +270

Nismo uspeli – Dragan Zarić

Nismo uspeli, a hteli smo… jednostavno, nije nam se dalo, zvezde nam nisu bile naklonjene, okolnosti, krivicu svalismo na druge. Da smo hteli, da li bi smo uspeli? Bez volje, nema ni načina, ohladili smo se, srca okamenila, pogledi više nisu govorili ništa, nismo uspeli, da li smo hteli??? +28-1

Pismo bratu – Novak Ristanović

Ne znamo se lično a kažu da smo rod život odvede ljude na razne strane svako se ukrca u svoj parobrod u stihije njima neznane i znane pesak vremena pokriva obrise lica iscrtanih u dinama životnih skrupula hodamo asfaltom neobelezenih ulica do kraja puta gde je ona usnula svako srce pod Suncem kuca za sebe […]

Posle magistralnog puta – Marko Vlašić

Sve je dobro Na ovim sporednim putevima Naše oči gledaju boje predvečerja Mirisi šećerana i golubarnika u ravnici Zatvori prozore automobila Prolazimo kroz smrdljiva sela Gde se ugalj loži Još malo I stižemo kući Moji ljubljeni     +300

Ima nečeg čudnog – Peko Laličić

Ima nečeg čudnog u jutru u njegovom sjaju MORA da su moj san i DELOvi snoviđenja ima nečeg čudnog u mom snu NA VIDELO iznosi jutro i završava pesmom u kojoj uvek izgorim ima nečeg čudnog u meni u svemu vidim jutro ujutro sanjam svaki san pesmom završavam ima nečeg čudnog u mom snu i […]

Još danas sam tu – Marko Vlašić

Nemojte mi ništa donositi kada me pritvore Ništa mi neće trebati Samo malo mira od godinu-dve Nemojte pitati za mene kada me zatvore Pregovori će biti teški A povratak dug   +31-1

Ne krivite nikoga – Marko Vlašić

Ne krivite narod Što je sam sebi kriv Nije kriv stočar Što mu je stoka pobegla Nije on kriv Pobegla stoka Davno je već zaboravljena +280

Solaris

Iz drugog sveta izvire život život greje pa imam utisak topline nema utehe za kratkovidog za drugi svet,ovo je san… vizija koju životom hrani deluje na nju i posmatra je uživa u evoluciji života sveti građanin          građanin sveta +32-2

Frenky & Poly – Marko Vlašić

Sećate li se ovih momaka? Šezdesete i sedamdesete, Godine čarobne. Prve svirke, Prve ljubavi. Uticajni i Nezaboravni. Kompozitori Rock inventori. Tih godina, Četiri zida delili. Sve je bilo prepuno zabava i radosti Tih bezbrižnih godina, Pod Titom, Kada se rock istorija stvarala. Jedan od drugog učili, Muziku stvarali. Idoli jednog vremena, Mnogim devojkama nedostižni…   […]

Danzig – I Don’t Mind The Pain

Remember to call my name I adore it If you call my name I implore it If w/ all these things we invoke here Call you out our name But be forwarned dear I don’t mind the pain We hear you call our name We adore it Hear you all these things That we invoke […]

Mesto plakanja pod žutom kišom – Marko Vlašić

Nevreme je danas … Žuta kiša Kao motorno ulje I gorak ukus u ustima Pretrči preko ulice Sakrij se Dok ne prođe I nemoj ući u to lečilište više nikada Više nikada u taj hram sakupljača blazirnih duša Obećaj mi da nećeš …?   +39-1

Korisne stvari – Enver Muratović

Danas bih mogao raditi nešto korisno: Čistiti zaprljanu avliju, Rovariti zemlju i gurati u nju sjeme nekog budućeg cvijeća, Ili golim rukama sakupljati lišće prošle jeseni, satruhlo; Golim rukama milovati travu mokru od otopljenog snijega, Zakucati tarabu kroz koju se provlače psi bez gospodara; Mogao bih… Mogao bih svašta korisno raditi… Ali, Samo sjedim na […]

Pokret,mač – Iskra Peneva

Ja Hodam po ivici racionalnog Ti Držiš graničnu liniju Lakim pokretom ruke Remetiš njeno mirovanje Linija drhti Gotovo neprimetno Pokrećem telo Osmehuješ se izazivački Ubrzavaš disanje Ravnotežu prebacuješ S jednog stopala na drugo Vijugava zmija mi je pod nogama Dok ne zamahnem Mačem koji držim Ne pomeraj se nepotrebno +32-1

Afraid – Marko Vlašić

Voice one : “I can’t sleep”! “I’m cold”! “I’m scared”! “I’m shaking”! “Ouch”! Voice two : “What’s wrong”? “Try to sleep”! Voice one : “I can’t”! “Ouch”! “Stay here with me”! “They are so close”! +330

Ne pevam sa borcima – Spasoje Joksimović

Ni Rusija se ne smeši od Ovog postanja Mene ozbiljno ne zove Sa radosnima pod Krošnjama sklonjenim Zaspali imaju Vaskrslog U pećinama i jamama zemaljskim Ako se otme skriven osmeh vode sa pticom u sebi Kroz čitav život grč i izlaz ista su poluproleća Uzalud stežeš čeljusti preobražene za oproštaj Mi smo govorili Lazare, otvori […]

Vrijeme je za ništa – Marko Marun Milovanović

Da li sam to čuo da vrijeme je? Jedino poslušnici vremena likuju u promjene. Naše kazaljke su već odavno stale, A mi i dalje trčimo za satima. Jutra su pod uticajem noći, i podne je naša sačekuša zora. Da li sam to čuo da vrijeme je? Još jedno zvono je čak i podne odvuklo u […]

Starčevo – Marko Vlašić

Sećanje na jedno divno poslepodne I Starčevo pod bakarnom kupolom neba Stric je nasekao domaću sapunjaru Sedeli ispod oraja I gledali u zalazak sunca Iza šumarka na kraju sela +37-1

Ti i ja – Dragan Zarić

Godine prolaze, starost stiže, eto, lepota kopni, poput snega, onog po lepom aprilskom danu… lepota kopni. Život je kratak, ali, život je tako bogat pored tebe, jer mi imamo priču, mi prolazimo zajedno kroz sve. Ti i ja, mi imamo plan, mi delimo živote, mi smo tim, nas dvoje smo u svemu. Kad padnem ja, […]

11 Years – Marko Vlašić

A crust of bread and a glass of milk Is the last thing I’m looking at The sun and the moon May they be born anew May that thought lead me As far as possible, away from this village Goodbye, my loved ones Distant are my gazes I didn’t serve sorrow To let it shove […]

Sam – Dragan Zarić

Sam, poput severne zvezde na nebu, koja se pita, da li će ikad biti primećena? Sam, poput provincijalca u velikom gradu, koga razdire neizvesnost, sutrašnjeg dana. Sam, poput vojnika na mrtvoj straži, koji se pita, gde mi je voljena, sa kim je sada? Sam, bez igde ikoga, sa mnogo pitanja, a sa tako malo odgovora. […]

Vlastimir Đuza Stojiljković – Još Jedan Prođe Dan

Još jedan prodje dan Uzburkan ko more. Duž pustih ulica svetiljke već gore. Nek srce umorno željno mirnih snova sada tiho plovi kroz ovu noć. Sa novim jutrom sve će isto biti ja to dobro znam. Do novog susreta sa vama Dovidjenja! Nek zvuci pesme te ispunjeni setom sad mirno plove kroz ovu noć. +37-3

Dugo skrivana pesma – Marko Vlašić

Prevalila je daleki put Da bi stigla do ovog mesta Sela je pored mene Na ivičnjaku Da bi mi dokazala da “to” krije u kutiji za kremu Pričala mi je da je izgubila stid A i da nema para za nas više Čuli smo se i telefonom Samo da bi mi prenela Koliko malo šansi […]

These Yet To Be United States – Maya Angelou

Tremors of your network cause kings to disappear. Your open mouth in anger makes nations bow in fear. Your bombs can change the seasons, obliterate the spring. What more do you long for ? Why are you suffering ? You control the human lives in Rome and Timbuktu. Lonely nomads wandering owe Telstar to you. […]

Duvan groba njegovog

Tvoje oči nikada više neće videti ikonu spasa Nikada više Petar ti je možda i rekao Glasom Oca +37-2

Cvet lipe u njenim rukama – Marko Vlašić

Uplašeni pogledi potrošene muze moje Nisu sa ovog sveta Njima nema mesta U Dušici trošne dobrote njine Savest  muze moje Tražiće novog muža I otkriće radost Ubrane lipe Snivajući decu budućeg dana +39-1

Nestajem – Dejan Stojković

rečima svojim popunjavam prazne prostore ovih umršenih pogleda ne pronalazim sebe u njima gubim se kao odraz davno ostavljenih pokreta polako se krećem, nečujno iako ne odustajem ostajem čujem zvuke, boje koje ne vidim hodnicima mojim, obojenim dodirom teško se predajem nestajem +340

Peti osmeh – Spasoje Joksimović

Nije bilo reka, ni magli. Kao ljudi, bojali smo se mora. Gotovo je sa napuklim suvenirima; nađosmo, posle svih dosada, otkriven lik. Život, po koja figura, bez simbola. Sačuvani nameštaj, predeo planinski; ni Sparta, ni Markesov Makondo. Ni Urala, ni Urge, ni Vizantije, u nekoliko staništa. Ni reči velikih, jedino uzdah i nad začinima. Ni […]

Ugao ulice – Dragan Zarić

Stojim na uglu ulice, naslonjen na trošni zid, kao ikona grada. Tu na uglu, gde se ulice ukrštaju, tu sam svoj na svome. U ustima dogoreva cigareta, pogledom pratim ljude oko sebe. Jedino što je ostalo je nadanje, da ću je videti još jednom, da će slučajno proći, baš tu na uglu ulice. +37-3

Sve su priredili za Tebe- Ivan Slamnig

Takni malo odlaska u nešto drugo. To je kao tamno okno iza kojega se zna da je more. Šapni malo suplesačici u uho. Imaj popito nekog jakog pića; budi budala, budi samoblag. Naslućuj iza orkestra prostore. Ushtjedni zakoračiti kroz staklo i odšetati. Misli, da se događa čudo za male pare. +37-3

Poreklo ljubavi – Vasko Popa

Čekam sunce na klupi u parku Preko puta od moga stana Pratim hod oblaka na nebu I zagrljenih parova Na stazi između borova Čitač novina s drugog kraja klupe Prati hod mojih pogleda Ljubav nije oduvek postojala Nju je znate izmislila sirotinja Da bez dukata dođe Do slatke ženske brave I pravog muškog ključa +40-3

Živo platno – Nataša Petruconić

Tkam jedno platno, Prostire se celom dužinom mog života. Na njemu se prepliću niti kojima nema broja, Mali oblici sa velikim. U raznim bojama se sudaraju, Tople i hladne boje, Gradeći neki oblik. Provlačenjem niti kroz potku pravim novi korak u svom životu. +46-2

Dvadesetprvi. Noć. Ponedeljak – Anna Akhmatova

Dvadesetprvi. Noć. Ponedeljak Silueta predsedništva u tami. Jedan bezveznjaković – ko zna zašto – je izmislio priču da ljubav postoji na ovoj zemlji. Ljudi mu veruju, možda zbog lenjosti ili dosade, žive tako: čekaju na sastanke grozničavo, sa strahom, i kada pevaju, pevaju o ljubavi. Ali istina se nekima sama otkriva, i njima tišina nađe […]

Vodi me – Marko Vlašić

Taj dan se primiče Znam Desiće se Kakvu poruku sa sobom nosi Šta predstavlja Kako izgleda Kakve su boje Šta odlučuje Možda je san Vodi me… Što dalje odavde Vodi me Neustrašivo i blago Gde nema sećanja na te dane Sećanja na te ljude Vodi me… Tamo gde putovanje je radost Za povratak kući +57-1

Selidba – Marko Vlašić

Podmukla bolest U čoveku budi vatru probuđenja Grleći istinu I klasje života On se raduje Što mu je bol data Da se njom preseli Neka se spreme neznalice Što u zoni bezrižnih Čistotu neba gledaju I oni Pošteđeni i ušuškani Što Sreću svojataju majkom Jesen otkupa čeka na vas +52-4

Zabranjeno je – Pablo Neruda

Zabranjeno je plakati, a da se nešto ne nauči, probuditi se, a ne znati šta sa sobom, plašiti se svojih sopstvenih uspomena. Zabranjeno je ne smejati se problemima, ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog sopstvenog straha da ostvariš svoje snove. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušati razumeti sve što […]

Maćeha – Dragan Zarić

Ti zemljo zaslužuješ bolje ljude, ne ovakve kao mi. Tebe zemljo nazivam majkom, ali te napuštam i odlazim daleko. Ti zemljo nemaš pravo da mi uzmeš za zlo, što me druga zemlja hrani. Tebi zemljo moja nisam bio dobar, zemljo moja…maćeho. +54-2

Remembrance – Marko Vlašić

Every candle lit Gathers the prayers together. Live! ’’Learn from the dead… Let the purer ones wash you. Let their death rattle carry you away. Let them bless you.’’ ’’To remember them Is all they want from us.’’ The deceased. ’’It’s easier for you… You have hunted him down and abandoned him, Given up on […]

Naši mrtvi – Victor Hugo

Leže na tom strašnom polju u tišini. Krv njina po zemlji grdnu lokvu čini; Grozni kopci njima kljuju drob rasuti; Po zelenom polju ti mrtvaci kruti, Iskrivljeni, crni, liče – o užasa! – Na nemani silne, zgromljene, bez glasa; Lobanje im nalik kamenju su belom Koje zima glača svojim lednim velom; A ruka zgrčena, tavna […]

Četiri doba muškarčeva – William Butler Yeats

Sa telom je najpre vodio boj pravi, al telo pobedi i on se uspravi. Tada protiv srca povede boj grubi; samo da nevinost i svoj mir izgubi. Onda protiv uma u boj se upusti; njegovo ga srce ponosno napusti. Sad rat preostade s Bogom da povede; kuca ponoć, Bog je nadomak pobede. +53-2

Poseta planeti X – Novak Ristanović

Dobar dan planeto, dolazimo u miru. Nemoj se plašiti, nećemo te dirati. Sve sto ćemo uraditi, malo ćemo te testirati, da vidimo ima li uslova za život na tebi. Mi smo sa Zemlje, prelepe, plave planete, utopije ljubavi, oaze lepote. Ma, sve nam je Bog dao i vazduh da dišemo, vodu da pijemo, ženu da […]

Oče naš – Novak Ristanović

Oče naš otvori oči naše Da preko horizonta uputimo pogled iz duše Oko nam je okovano oko lanaca strasti Zaslepljeno bleštavim mrakom popasti Oče naš u tebe se uzdamo Da tebi ćemo poslednji uzdah da damo Ti udišeš svemir izdišeš ljubav Neka nas obasja dah tvoj sav +54-2

11 godina – Marko Vlašić

Kora hleba i čaša mleka Poslednje je što gledam Sunce i mesec Neka se novi rode Neka me ta misao odvede Što dalje iz ovog sela Zbogom mili Daleki pogledi moji Nisam ja dvorila tugu Da vam žalost u guše sabija Nepozvana je došla sama Zbogom mili moji Kupila sam kartu Za odlazak Za odlazak […]