Odušak

Teret koji ti se nameće nije tvoja briga moraš ga nositi sam Iako ništa nije tvoje to sve sablazan ti postaje Snaga je u tebi koju trebaš otkriti turbulentno preteći ti da ne padneš i da više nikada ne ustaneš +30-3

Prepusti tamu drugome – Marko Vlašić

Neko može da podnese težinu sveta. Zna kako i kuda da je odvede. Daleko od nas, daleko od svetlosti. Taj neko je veliki, za nas male i posrnule.   Tamu prepusti drugome, nekome ko može da je podnese i odnese daleko od svetlosti, daleko od nas.     +31-3

Nekada

Nekada si imao krila veran bio služio pevao leteo molio boga razum imao milosrdan bio  +36-5

Greh za vas ne postoji

Duša beži od vas. Od vas koji klanjate se bogovima praznine; A noge trče same kroz noć, Bežeći od veka .   Vaš budući život je na zemlji, u prokletstvu Jer nemate oči za mase ljudi, Koji plaču za vama, Tražeći vaše iskupljenje.   Toliko ste ogrezli u samotnu ljubav Da su vas očevi prokleli. […]

Narodima prosvetljenje

Dajte narodima šta najviše traži jer doći će dani  kada se neće znati kuda i neće se imati puno izbora.   Ti dani čekaju mudro, da zatrube silinom i objave istinu.     +24-1

Za večno odsutne – Marko Vlašić

Ima li vas negde tamo ? Nismo li mi daleko od vas ? Kuda stižemo kada se predstavimo ? Hoćete li nas sačekati ? Gde vam je to utočište ? Jeste li srećni ? Radujete li se nama ? Mislite li o nama ? Jer , mi uskoro stižemo , k vama. +36-2

Crnajka (kuće gore) – Marko Vlašić

Zašto ljudi ne vole da daruju stečeno? Postoje takvi Koji bi te zapalili Po svaku cenu Oduzeli život Samo da zadrže to svoje I eto Sledećeg trena Ti goriš U jednom selu Lepom za oko +33-4

Sajkatava – Marko Vlašić

Ko si ti? Kako ti je ime? Koliko vas tamo čeka na nas? Znače li vam duše naše upisane? …I javi mi kako si… Govori se o plavičastom nebu, Rozikastim oblacima, Kod vas da je tamo. Pesma opipljiva, Kao suza na kiši. Javi nam neznani moj Utehom, Da ne brinemo. +33-6

Plašim se

Glas prvi; “Ne mogu da spavam! Hladno mi je! Strah me je. Tresem se. Jaoj! “   Glas drugi; “Šta ti je? Probaj da zaspiš. “   Glas prvi; “Ne mogu. Jaoj! Budi tu pored mene! Tu su Oni ,blizu! “ +34-4

Aleksa Šantić – Što te nema

Što te nema…  što te nema…  Kad na mlado poljsko cvjeće  Biser niže ponoć nijema,  Kroz grudi mi želja l’jeće:  Što te nema, što te nema…  što te nema…  Kad mi sanak pokoj dade  I duša se miru sprema,  Iz srca se glasak krade:  Što te nema, što te nema…  što te nema…  Iz srca […]

U svetu stvaranja – Marko Vlašić

Lepo je obradovati svet nečim lepim Objavljena je lepa vest To će neko prepoznati Odobriti Uvažiti Deca se rađaju Našom težnjom Višom voljom I ona su lepa vest Nedorečen je razum Hitaju rastom svi dalje Dublje Misleni setom gledaju lepe vesti Do u nedogled stvaranja Nema promene tog stanja Sve se menja Ne našom voljom […]

Čarls Bukowski – Nasmejano Srce

Tvoj život je tvoj život. Ne daj da utone u bolesnu vlagu pokornosti. Budi na oprezu uvek postoje izlazi. ….negde ima svetla. Možda nema mnogo svetla ali bolje i to nego mrak. Budi na oprezu. Bogovi će ti ponuditi šanse. Spoznaj ih,ostvari ih. Ne možeš da pobediš smrt, ali možeš da pobediš smrt u životu, […]

Za sitnu lovu – Marko Vlašić

Zašto kupuješ njihove duše za tu svotu novca Njihovi porazi su njihovi i ničiji drugi Zašto kupuješ njihov strah ljudska duša je sazdana takva da budi se i spava ponovo A narodi znaju svoj kraj I ne treba im lova za premeštaj. +30-2

Čarls Bukovski: 59 centi kilo

Volim da gluvarim po običnim mestima i posmatram ljude sa distance. Ne želim ih previše blizu jer će početi da me guše. Ali u samoposlugama, perionicama veša, kafeima, na uličnim ćoškovima, autobuskim stanicama, u restoranima, dragstorima mogu da gledam njihove pokrete, lica odeću… da posmatram način na koji hodaju, stoje ili šta god da rade. […]

Vasko Popa – Daleko u Nama

Evo to je to nepozvano Strano prisustvo evo ga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata na rubovima našega smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj šetnji Neočekivani ponor Između naših reči […]

Vladimir Majakovski – Oblak u pantalonama

Vi mislite bunca malarija? To je bilo, bilo u Odesi. “Doc’u u cetiri” rekla je Marija. Osam. Devet. Deset. Evo i vece u nocnu strahu bezi, vece decembarsko s prozora u magli U staracka ledja smeju se i rzu kandelabri. Mene vise prepoznati ne moze: ja sam zgrcena gomila zila. Sta takva gomila pozeleti moze? […]

Težak napor iz dobrote (nadanja jednog vernika)

Misliš li ti da radiš pravu stvar, kada kažeš da voliš da pomažeš ljudima? Nadaš se da će ti Bog uzvratiti ljubavlju…. A kako ćeš se tada pravdati, ako sa namerom sagrešiš, iskušenjima obasut? +32-3

Ne mogu da sviram više – Marko Vlašić

Loše se osećam i imam strah od nečeg nepoznatog. Nisam ti ja više za ovaj posao, nemam ni snage ni volje . Moraću nešto da preduzmem, da se odmaram, da ne mislim o vama. Prepustiću se njoj da me vodi da me odvede što dalje od vas, jer, sa vama više ne mogu. +30-2

Još uvek podnosim – Marko Vlašić

Moja suza njima ništa ne vredi   Brinem o njima a gorčinu osećam   Gledam ih  vidim ono što ne bi trebalo da vidim i sve to umesto njih podnosim i težinu i radost   Borbu vodim sam jer ni sa kim nemam da reknem ono što boli me   A držite me  jedino vi […]

Konačna reč

  Nemam tu konačnu reč da vam izustim da vam osvetlim put u mraku da lakše izađete iz tih tmina i okova   Nemam tu konačnu reč da vam izustim i pogledam vas osmehom radosnog sina na tom putu   Nisam se trudio do krvi da vam se nađem da vam rane previjem i noge […]

Pišeš li ?

Ako pomisliš da pišeš a ne možes nešto ili neko  ti ne dopušta .   Nemoj da pišeš onda, budi miran, čekaj.   To što ipak  budeš napisao, nije dovoljno nisi dobro napisao.   Nije dovoljno kada ti ideja nije na mestu u trenu, promisli dobro ili legni da spavaš.   Nemoj da se mučiš. […]

Razlike

Vi što strahujete da kao oni ne postanete, vi ste ti koji mrzite.   Sebe ste uzdigli do plavog neba, koje ne pripada vama.   Previše nas je danas, ali nije vaše da ubijate. Ko ste vi? Ko vam je dao za pravo?   Raznim naukama mučite nevine, potisnute i pogažene.   I tako u […]

Celim bićem

Celim bićem vas volim… Ali kako bez vas… Kada ta, moćna veza misli, nikada ne prestaje?   Nemoguće je vladati, rečima tim, u trenucima neopisivim.   Nesigurno je stajati tu.   A tamo dalje, na poljima iskušenja, gde nisu moja, niti vaša, gde pobede ne postoje, tamo se krije On.   Borbom Bližnji,  ne dozvolite […]

Samilostan

Probao sam da budem pored tebe da držim te, da ne puštam te, sebično, samo za  sebe.   Ali ti, ne daš se.   Misliš da sama možeš, bez ruke pomoći, bez mene.   A ja eto, puštam te sada. Idi za njim i njegovom milošću.   +27-2

Teatar od snova

Život će se promeniti toga dana, kada očima budemo bili svedoci, našeg novog duha..   To nešto što mnogo znači ostaće u sećanju, kao muzika, koja kao anđeli, vode daleko, tamo amo, gde su vremena divna.   Vaša ideja i karma nas je vodila. I vodiće nas dalje, da lakši budemo, da besni nestanu, kao […]

Kruna koja čeka cara – Marko Vlašić

Violine tebi sviraju Da te razgale i ozare Sedam sveća gore da do perfekcije taj ton oslušne Dirigent kome je Bog jedan U kom gradu će se on zacariti Znaš li ti Svaki se ton čuje Ta akustika… I bilo je lepo U tom hramu Što čeka hiljadugodišnji mir Koji još nije došao   +25-2

Desanka Maksimović – Bez sagovornika

Razgovaram bez sagovornika kao da razgovaram s duhom, ne vidim mu razgovetno lika, čujem ga više srcem nego sluhom. Nema čudjenja, nema nesporazuma, razgovaramo kao vekovni znanci, otvaram širom vrata uma, reči iz podsvesti idu pravce. Govori mi što nikada inače neće mi reći ako se sretnemo. Znam šta mu i polureči… znače. Razgovaramo sad […]

Danje – Marko Vlašić

On je zaista verovao ljudima I u njihovu dobrotu I ne Nisu mu vraćali dobrim Ali.. Bez obzira On je verovao Verovao i pomagao… Ta skromna duša Neće biti zaboravljena +68-2

Monah – Marko Vlašić

Mislim o vama svakoga dana I molim se za vas Hodam ovim šumama i jedino mi je Bog u pomoći Gledam to veliko more I vidim da je nemoguće sagledati ga Dovoljno mi je gledati tako I moliti se za vas uspavane i uplašene A susret čekam Koliko da tren prođe Da radost ispunimo Bogu […]

Zašto je kiselina u bazenu ? – Marko Vlašić

Ko me je doveo na ovo mesto ? Ja to nisam tražio ! Miriše nekakva ustajala voda koja isparava ! Zašto je ovaj prostor sumoran ? Vlaga je svugde, u svakom  ćošku …. Neću da plivam u ovom bazenu ! Ovde žive krokodili. To su ljudi nekada bili ! Zašto  si i ti tu Oče […]

Ako je u tebi jesen – Marko Vlašić

Ako je u tebi jesen reci mi to da ne brinem više  zbog čega si tužna   Ako je u tebi jesen i ako me ne voliš reci mi to i ne daj sebi ni meni da padamo sve dublje   Imaš dara za mnogo toga ali tebi je oduzeto da gledaš i brineš o […]

Ivan Slamnig – Bijeli ljudi u bijelim bundama

Bijeli ljudi u bijelim bundama  u bijelim saonama s bijelim konjima.  Osam osniježenih bregova tišine.    Nebo je postalo bijela ploča.  Golemi valovi sniježnog pejsaža  gone ga u teturanje.    Zamoren, pred vrtoglavicom,  da oslobodi oči  prolio je snijegom crveno vino. +32-1

Pitaj boga – Marko Vlašić

Ako ne znaš gde si Ko si I odakle si Pitaj boga   Ako ti je sudbina nesretna Pitaj boga Da ti ublaži muku   Ako za dobro radiš Moli boga Da zdrav ostaneš   Ako ti istina nije ime Pitaj boga Da ti laž ukine   Ako u samoći živiš Boga pitaj Za dopuštenje […]

UBEĐENJA

ZAŠTO SEBE ZATVARATE SUROVIM ŽIVOTOM NAMA SLOBODA NIJE DATA DA SE OGRANIČAVAMO I DA U ZABLUDI SVOJIH UBEDJENJA ŽIVIMO   ŽAO MI VAS JE KADA VAS POGLEDAM KOLIKO TALENATA IMA NAMERNO POTISNUTIH ZARAD NEČIJEG AUTORITETA   VIDIM I OSEĆAM KOLIKO VAS JE STRAH DA SE ODMETNETE OD SILA I OKOVA UBEĐENJA   AKO O ISTINAMA […]

King Crimson – One Time

One eye goes laughing, One eye goes crying Through the trials and trying of one life One hand is tied, One step gets behind In one breath we’re dying   I’ve been waiting for the sun to come up Waiting for the showers to stop Waiting for the penny to drop One time   And […]

VRATITE KIVOTE

Gospodu bogu je milo kada pred njim staneš sagrešan i tužan   On to od tebe i traži da odeš pokajen  i da ostaneš u tom osećanju čvrsto sa namerom   Bio si lopov  bio si nemaran prema duši prema sebi celome pa te je pogledala Svetica da ti kaže koliko grešiš od straha da […]

Ne izlazi iz kuće – Marko Vlašić

U malom gradu postojimo i mi Mi koji smo zaboravljeni od nekoga Ko nam mnogo znači Toliko znači Da postaje nepodnošljivo I mučno Čak i početi da se sećaš Nekada smo bili tu Na okupu Smejali se Radovali jedno drugome A danas U ovom zatvoru Odvojeni I prepušteni samoći U kućama koje ni nisu naše […]

Ne ruši sve mostove – Ivo Andrić

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Nisi ptica ni leptir obalom što leti, Kad nema mostova uzalud je čeznuti, Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti. Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Ostavi bar jedan most između srca i mene. U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti, Mogle bi te nazad nagnati uspomene… […]

Gradinar 35 – Rabindranat Tagor

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo. Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana. Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno. Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje… nikada ne ideš putem kojim bi trebalo. Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš. Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove. Poznajem, poznajem […]

ANIMAL

BESNA JE TA ŽIVOTINJA ŠTO IZ TEBE IZBIJA RIČE I VRIŠTI POVODOM NJENIM GLEDAM JE DRUGAČIJIM OČIMA I POKUŠAVAM DA TE OSLOBODIM BESTIJALNOG JOJ DUHA IMA GLAS KOJIM POZIVA DRUGE U BESU NEMOĆNA ZNAJUĆI ZA VRATA NJIHOVA  I ZABRANU DOLAZE IZ SNOVA U SEĆANJE DA TE UPOZORE NA GREH PRVI I DA NEKADA OD MESA […]

FRAGMENTI

                  1. MI SMO JAČI OD NJIH OD BESNIH I ZLIH NIŠTA NAM ONI NE MOGU I NIJE OVO OD LAŽI SAZDANO VEĆ OD MUKE DA GROB NAŠ NE ZAJEČI                 2. POZNAJEŠ LI OVAJ PRIZOR SMRTI I ZNAŠ LI […]

Mihail Ljermontov

PESNIKOVA SMRT Pogibe pesnik! – rob poštenja – Pade od laži što svet toči. S metkom sred grudi i pun ogorčenja, Zanavek gordo sklopi oči! … Ne podnese mu čista duša Uvrede koje spletka krije, Ne htede gadni svet da sluša … Sam je ko i pre … i ubijen! Ubijen je! … Sad čemu […]

VICTOR HUGO-PAKAO

Nemani riču, ječe krici Iz štala čije oči žarke Kroz ponor blistaju u tmici, A jezivi utopljenici U mrkloj noći grizu barke. +25-2

KADA BUDEM BIO SPREMAN DA UMREM…

OSEĆAM DA JE BEZNAČAJNA BRIGA ZA SVETOM DA JE RADOST SAMO U SMRTI DOVOLJNA VIDIM DA MI JESMO I BIĆEMO BOŽIJI JER U TRENU TOM RAZUM JE U SRCU I PLAČE DUBOKO  DO IZLAZA IZ SVETA U PREDUKUS VEKA….   TO JE SVE JER ČOVEK OVDE JE NIŠTA +24-2

Prazno srce – Marko Vlašić

Jednoga dana kada osetiš Da menjaš se Poželećeš da kod mene dođeš I kažeš mi Sve ono Što propustima nazivao si Radosti će biti u tebi I naprasno ozdravićeš Tražićeš da ti pokazujem lepote Predele i divote Poželećeš da lepršaš U tom stajanju Opran Ali do tad Sačekaćemo Jer tvoje srce prazno je +250

Tri stotine godina isti,danas drugačiji – Marko Vlašić

Misliš li Ti Da si izdao pleme? I da je čovek prvo čovek? Drugačiji nikada nisi ni bio… Jer ,svojoj duši daješ previše slobode Da te nosi ponosno. Vreme je da odabereš svoju veru. Zbog toga se pazi! Znaju oni koliko si slab. Ali , ne tuguj… Nisu ni blizu pobede. A pobedićeš Ti. Tu […]

Zašto vas nema ? – Marko Vlašić

Zašto vas nema ? Molio sam vas Da mi utehu date, Pomoć pružite, Nadu hrabrite. Ništa od vas nisam ni tražio, Ni dobit ni korist, Samo malo ljubavi i pažnje. Vi ste sve to napustili i zaboravili. Zašto vas nema ? Kada sam vas molio kao Boga Dobrotom , u miru da živimo. Nevinost da […]

Do manastira

Nekako je napeto na početku puta Nisam sasvim svoj Lagani strah Stigli smo Ali zaboravio sam Da tu sam sa ciljem I ne osećam toplinu Već samo beskorisnu prazninu I takav oset držaće me Do kraja puta +250

Tragači zaostavštine – Marko Vlašić

U šumsku noć primaš jadne Obećanjima I lažnim zlatom U trnje obasuta Tvoj poredak je morskom blatu jadan Plimom poliven Tvoja leta kukavna U sumornu jesen pretvoriće Vatreni mač pravde Smisao ti tamo i leži +22-1