Moje pesme

People killed the God – Marko Vlašić

by admin

By his cunningness

Were people all around toxicated

They haven’t even fairly said goodbye to their savior

But have already waded in deadly sin

Went back on all the promises given to the Father.

 

They have been noticed by the great demons

They finger with their tobacco, thorns and despair

In the fields, where the evil rises at the night…

 

They are thankful and happy/fortunate for they belong to him

 

They are taught to praise the pride

Blinded to sell

Their rotten knowledge to the poor

To the poor that knew of God only.

 

And look there…

The death seedsmen are coming for Juda Iscariot

And they will come for every light in the house

For all that is human

And reasonable.

Bouguereau- The First Mourning 1888

Bouguereau- The First Mourning 1888


Province – Marko Vlašić

by admin

Face to face
Feeling so down
measuring each other’s sins
Ups and downs

They fleer
And ignite that nasty nature

They infringe on their own feelings
So as the world sees that they care

They care about nothing
Except their own fire
In their hearth

Tama River In The Musashi Province - Katsushika Hokusai

Tama River In The Musashi Province – Katsushika Hokusai


Boga su ljudi ubili

by admin

Otrovali su se narodi sa svih strana
lukavošću njegovom.
Nisu se pošteno ni oprostili od spasitelja svoga,
a već su u smrtni greh zagazili.
Pogazili sva obećanja predstavljena Ocu.

Primećeni su od velikih demona.
Oni daruju im duvan,trnje i očaj
na poljima, gde zlo iz zemlje crne izlazi noću…

Zahvalni su i srećni što pripadaju njemu.

Naučeni su da gordost slave.
Slepilom da svoju pamet crvljivu
prodaju sirotinji.
Sirotinji, koja je samo za Boga znala.

I pogledaj tamo…
To sejači smrti dolaze po Judu iskariotskog.
I dolaziće, po svako svetlo u kući,
po sve-ljudsko
i razumno.

juda


Provincija

by admin

Licem u lice
takvi smračeni
mere jedni drugima grehove
padove i uspone

Podsmevaju se
i potpaljuju tu gadnu narav

Gaze sopstvena osećanja
samo da svet vidi
da oni brinu

A nizašta drugo i ne brinu
osim za svoju vatru
na svome ognjištu

Cock Robin

Cock Robin


Njena lepota

by admin

Suncem okupana
Pored reke
Ostavljena je da sedi sama
Da razmisli
Kuda takva
I kako od jada da pobegne

U šumi nedaleko
Sedi smrt i čeka
Čeka da taj trenutak otkuca
I da po nju krene

Ona se nije plašila
Znala je da joj smrt za vratom diše
Jer krivica je izjedala
Zbog smrti gospodina svoga

Richard Tuschman

Richard Tuschman


Njima je sve oprošteno – Marko Vlašić

by admin

Ako ljubav i u starosti plamti
To dvoje su večnost

To dvoje su car i carica
Pred decom
Pred bogom

Zavet je čudo
Ako je prećutno
Ako je tajna

To je život
Tu smrti nije mesto
Strah je pobeđen
Ništica

To dvoje postaju večnost

eternal love


Samokontrola

by admin

Zastrašujuća je ta bolest
Koja te inercijom tera na zlo.
Usađena je u mislima,
I u početku se javljala svakodnevno.
Uvek je uz novu, dobru i lepu misao, zakačena bila.
Dolazila kao lopov u noći,
Kao virus…
Kvarila dobru nameru.

Prelazila je preko bolova u duši,
bez ikakvog srama.
Otkrivala je pravog tebe,
I rugala se zdravom razumu.
A ti si o tome svemu samo ćutao.
Nisi to čak ni na ispovesti probao da izbljuješ.
Nisi smeo…
Strah je veliki igrač.

Kasnije,
Kao i svaka laž,
Počela je da bledi.
Da bude predvidiva,
Dosadna…

Bolno je sve to,
Ako se ne naučiš da kontrolišeš,
Da ništa od toga ne prepuštaš slučaju.
Jer, takva je igra sada,
Između tebe i tog krvavog zida,
Koji je sve,
Samo ljubav nije.

 

vampiret


Novi Sibir

by admin

Ne
Mi nismo ostali sami

Bauljamo nekako
Sa pola snage
Daleko od jednoumlja

Ne
Mi nismo sami

Mi gledamo u budućnost
U zvezde
U buduće ove zemlje

Pored vas
Nemoguće je rađati novi život
Poeziju bistrog uma

Terate nas od sebe
Gurate u Smrt
Gazite i progonite našu ljubav i milost

Progonite sve
Sve što je lepo i lomljivo

Vi ste ravna ploča
Vaš pogled je hladan
Jedino je strah apsolut

Samo će vam to i ostati
Da se na (sa) vlasti bojite Nas
Nas prognanih

Vasily Surikov

Vasily Surikov


Neizvesna starost

by admin

Teško će njihovoj starosti biti

Teški snovi
Slabo spavaće
Nesanica i suze

Samo da neko o njima brigu vodi

Nemirne misli
Strah od nepoznatog

Ako sami ostanu
Razum gubiće

Izgubiće sve
Nestajaće

Samo da neko o njima brigu vodi

Hermitage Castle

Hermitage Castle


Saputnici – Marko Vlašić

by admin

Znaš li kako i gde će nas smestiti?
Tebe pitam –
Nikog drugog ni nemam
Osim tebe,
Saputniče.

Mi potražujemo taj put,
Kao slepci, pod svetlošću dobrote.
Baš tamo, gde bi hiljadu puta mogli izgubiti.

Oslabljeni tražimo Istok.
Ali nam je sreća garant
Jer hodamo zajedno.

Znaj da mnogi ne zaboravljaju prošlost.
Osećaju ljubav,
Žive mudrost,
Čekajući promene.

Posle svega,
Narodi će ispiti gorak pehar tereta.
Biće teško,
Jedva podnošljivo.
Ali to je ključ.
To je razum koji će pobediti.

I nema ograničenja narodu koji se okreće Istoku i Suncu.
Narodu koji vapi za radošću.

Nema ograničenja.

Vangelis

Vangelis