Deca vole cveće

MISLITE LI DA VAS DECA NE VOLE POGLEDAJTE SAMO KAKO SE SA PUPOLJKOM IGRAJU TU MOŽETE VIDETI CELO SVOJE DETINJSTVO JER VI  ZAISTA I JESTE NEČIJA RADOST  NEKOME DETE   I NE ZABORAVITE BILI STE ISTO TO ŠTO ONA OSEĆAJU TO NEŽNO  BEZBRIŽNO ŠTO VAS NOSI U BESKRAJ   +220

Ćonka – Marko Vlašić

Osećaj će biti nepodnošljiv ako ga uzmeš Večno mlad To je njegova parola Svakog jutra obrijan i spreman Za čašicu razgovora Za dnevnu intrigu Rastao sam tu uz njega Učeći Shvatajući Ko sam i šta sam I kuda hodim I neće biti isto sve Neće Ako mi ga uzmeš +24-2

U lečilištu – Marko Vlašić

Znam ja vas ! Znam ja ko ste vi ! Sklonite mi se odavde ! Neću da vas gledam ! Idite ! Okrenuo se prema zidu… Cimer: “Ja ne znam, sklanjao se u ćoše iza kreveta, možda je popio sve lekove”. Možda…. +23-1

Budan i radostan – Marko Vlašić

Krajičkom oka sve je video Nije se nikada predavao Nije gledao kuda hodi Jer održao je osmeh Da razume sve Da odluta kuda želi I da se vrati tu Bliže nego ikada   Takav je budan bio u snovima Gledao daleko Hodio i padao   Ali radost u sebi  je sačuvao Jer slavu U ovom […]

Dronjci budućeg vremena – Marko Vlašić

Zli dani su blizu… Oni dani koji nisu ni moji ni tvoji Slepilom nedokučivi Preterani u svemu svom Kiše pepela Suze nadanja Ostaće nam da se u tim vremenima Ljubavlju tražimo Prepuni gneva i žalosti U dronjcima i prljavštini +30-5

Poruka prijatelju u Negotinu – Marko Vlašić

Nisam razumeo Priču tvoju Da piješ lekove Niti da nema posla Pošao sam jednom do tebe Priznaću ti Vratio sam se kući Ali eto Pokajao sam se Sada mislim drugačije Jer znam da sam prijateljstvo učvrstio I kada se budeš vratio Obećavam ti Prepričaću ti sve I nadam se Razumećeš me +28-5

Bolovi – Marko Vlašić

Koliko vrsta ? Nebrojano Društvo od njega vaja Čudo Koje postaje smirena bista Po kojoj seru golubovi Sam je sebi težak Nesnosan Ali na sreću Učio je i od sebe Nadao se Da prestaće Navike u mišićima je prevario I verovao Da na dušu neće Jer tada Snagu više ne bi imao +28-6

Dušegubac – Marko Vlašić

Beže od tebe Od tebe koji juriš nejake Usnule i prepuštene Tebi je zlo saopšteno Da besan tražiš Mane slabih Hranu za vrhovnog +30-3

Viza – Marko Vlašić

Granice ne postoje… Jer Oni takvi Zabranjuju Slobodu i ljubav Oni ne vide sav taj šareni svet Spektar i refleksije svetlosti Svetlosti koja prolazi kroz njih Ne dopuštaju toliku slobodu Sputavaju dane Opasno je biti uz njih A ti prolazniče Ako razumeš Znaj da Romantično je preći grinič I biti tamo Sav nasmejan I po […]

Znati večnost

Nije sve-jedno jer današnji dan je određen za večno za nestanak duše odavde što dalje   Danas je lakše podnositi njih one koji su nevidljivi i nepredvidivi koji čekaju tren kako da unište ono što je godinama građeno Ta misija koja će doći sama je usamljena i čeka nesvesna večnosti   A oni oni znaju […]

Pokvareni ljudi (lepo vam je ovde?)

Zadah nedovoljno opranog veša Prostire se celom zgradom Gde sve ljudi žive Vozio sam se u kolicima Nekada kao dete Baš u toj zgradi Imao predivno detinjstvo Bezbrižno se smejao Danas je to sablast U smradu Pokvarenih ljudi +260

DRVO ŽIVOTA

MESO ĆE OTPASTI JER MORA PROĆI PAKAO  U ŽIVOTU SAMO DVA PUTA IMAMO DA BUDEMO ZAJEDNO I GLEDAMO GORE ILI DA GLEDAMO DOLE I PLACEMO LJUBAV I OPŠTA POBEDA PREOBRAZIĆE NAS PODARIĆE NAM ZIVOT RADOSNIH PORODICA SPASENIH I U NADI DA O NAMA PRIČAJU I DA NAS SPOMINJU +29-1

Bezobraznici i njihov zaboravljenik – Marko Vlašić

Uzeli su breme na sebe Preslavama i slavama Spajaju svoje bezobrazne duše Očajne i srećne Za istom trpezom I Došao je kući Rodu se vratio Skoro zaboravljen Pitao se Sav oronuo Ima li mesta za njega II Govoreći kroz sećanja Svima njima je otkrio Nedovoljno viđen živopis I svoju preranu starost +30-6

Ne slušate me – Marko Vlašić

Imam nešto važno da vam saopštim Nije samo vaša volja Ono što pokreće svet oko vas Nije samo vaša misao Pravednija od svih Laži koje govorite Govori istinu o vama Pokušavam da vas ubedim Da vremena nema mnogo I da nećemo biti zajedno još dugo To je istina Kojoj bi trebalo svi da bežimo Da […]

Krevet je za umiranje – Marko Vlašić

Na drugom kontinentu stanje je isto Isto se hoda i sedi Peva i jede Na isti način se ljubi i spava Ali nije svaki krevet toliko udoban Kao ovaj Svejedno je ko si i gde si I ko ti je od rođenih pored Bitna je duša Da ume šta da izusti Na posletku +29-4

Zelena polja pod drvetom sreće – Marko Vlašić

Sanjao sam te đede Tu Pod drvetom sreće Suncem obasjanog Mladog i nasmejanog Sanjao sam te đede U tom odelu i beloj košulji sa velikom kragnom Tamo gde sve je dobro Svi naši Sve naše +31-3

Mesijanski čovek – Marko Vlašić

Uvukli su ti se nekakvi živuljci pod kožu. Ali, nije bitno sada to. Moraš govor da održiš, što više ljudi da te vidi. Treba propoved da se čuje. Moraš iznova da im dokazuješ da postoji bog. Iz novog zaveta…. citat po citat, na tebi svojstven način, dok ne shvate poruku. Nakon što se umoriš, dočekaće […]

Japan svetli

Bube su puštene u etar Da naprave haos Oslobodio je ne-razum I strah među njima I oni postaju beli u vodi   Majka vodi sina Sin traži đeda Celo pleme nestaje   Govore u ciframa O štetama A sebe udomili I ukućili Čak i pse   +24-2

Tema nije čovjek – Marko Vlašić

U ovim godinama čekanja Jedemo plastiku Mirišemo smrad I vrlo se malo poznajemo Kao preležajnici Radimo za njih Neko hrabar i ratuje Protiv Vaspitava decu da budu kukavice Tako izgleda objava rata Gde nismo mi tema Već njihovi prizori Besa i straha +230

NEVERNIK

NI JEDNOG OD VAS NEĆU VIŠE DA VIDIM NEMAM JA TO VASPITANJE I TRADICIJU. VOLJU ZA ODVAJANJEM DOBIJAM, IAKO STE GORI OD MENE. NEĆU VAS UKORAVATI, ZAJEDNO ZNAMO DA OSUD NEMA SMISLA. VAŠU RELIGIOZNOST PREZIREM ALI NE I VAŠU PRIRODU. CRV MEDJU NAMA JE PRORADIO, JER NIKAD NEĆEMO DA SE SLOŽIMO ZBOG VAŠEG FANATIZMA I […]

GITARA

POSLAĆU TI JEDAN ZAHTEV KOJI ĆES MORATI DA ISPUNIŠ. JA SAM TE NAPRAVIO ZBOG TOGA ĆES MORATI DA ME POSLUŠAŠ. U MUZICI JE POSLUŠNOST NAJVAŽNIJA A TEBI JE DARUJEM DA JE POSEDUJEŠ. I ZNAJ DA MORAŠ PONEKAD BITI POSESIVAN I SEBIČAN, ZARAD USPEHA, ZARAD MENE. +23-1

Može biti istina

To što  nesvesno tražimo iskrenu ljubav, ne mora ništa da znači. Ponekad na trenutak se pojavi , pred nama , vidimo je, gledamo, ali nema dodirivanja. Nema ,jer nije naše. Obećana je kolenima unazad nekome ko zna da čuva i neguje. Tu se nalazimo mi, isključeni, koji nismo pazili, već se smejali i rugali. To […]

ČEKAMO

POSLE NJIH MI I DALJE ČEKAMO POZADI MI STOJIMO I ČEKAMO NEKO SAMO STOJI A MI I DALJE ČEKAMO NIKO NE BEŽI STOJIMO I ČEKAMO   MLADI I LEPI STOJE I ČEKAJU 00